Druze jesenji...
Danas dok kisa je pljustala,
O tebi , druze moj, sam razmisljala,
i puno toga sam shvatila,
I da te nikad, dovoljno dobro, nisam poznavala
Davnog avgusta sam te slucajno upoznala,
Tada, davno, razne glassine o tebi slusala
Svakoj od njih sam se sve vise cudila,
Ali nikad u njih, ja, nisam poverovala.
Slucajno si mi drug postao
Slucajno i nesvesno sam te kao brata smatrala
Za tebe, druze moj, na sve spremna sam bila,
Zivot si mi zeti bogao....
Ne tako davno sam svu veru tebi davala
Tada si mi bio blizi od brata
I nisam verovala d aces nestati jednog marta
Da prijatelji pravi ne postoje,
Druze moj, nekad i najbolji, ti si mi dokazao...
Danas sedim pored tebe i istinu shvatam:
Istina je da se nismo dobro poznavali,
Da smo samo nekoliko puta razgovarali
I uvek, bas uvek, medjusobno gazili!!!
Sva nasa iskrenost, odjendnom je nestala,
Prica nasa isparila
A drugarstvo brzo nestalo
I sad dok ovo pisem, pitam se gde je sve to, druze moj, nestalo
3 Komentari |
0 Trekbekovi